Povodom desete godišnjice postojanja i rada, Udruženje radnika umjetnika Srbije i Crne Gore, čije je sjedište u Gornjem Milanovcu, na svečanosti upriličenoj u sutomorskom restoranu „Akustik“ uručilo je posebna priznanja svojim zaslužnim članovima iz Crne Gore. Tako su titule duhovnih vojvoda, koje se za unapređenje umjetničkog stvaralaštva dodjeljuju uz blagoslov sveštenika Srpske pravoslavne crkve, pripale pjesniku Branku Batu Krkoviću, vajaru Komnenu Vukoviću i rezbaru i slikaru Ranku Pavićeviću, inače mašinskom inženjeru, kao i njegovom kolegi po struci Draganu Markoviću, čija je umjetnička specijalnost izrada modela brodova u boci. Povelje za doprinos afirmaciji udruženja pripale su ovogodišnjem guslarskom prvaku Crne Gore Zoranu Đekiću, njegovom mladom kolegi Vujadinu Kneževiću i pomorskom inženjeru i pjesniku Vasiliju Jankoviću.
Komnenu Vukoviću, uz vojvodsko, uručeno je i priznanje „Bojno koplje“, za očuvanje umjetničke borbene gotovosti. Nagrade je umjetnicima uručila profesor Slavka Klikovac, pjesnikinja koja je prošlogodišnja dobitnica vojvodskog zvanja Udruženja radnika umjetnika Srbije i Crne Gore.
Zahvaljujući na priznanju, Bato Krković je istakao da mu je nagrada duhovnog vojvode utoliko draža jer dolazi od udruženja koje iz svog imena nije izbrisalo Crnu Goru uprkos uspostavljenim formalnim granicama između, kako je rekao, dvije bratske srpske države.
Crna Gora je nastala, opstajala kroz vjekove i živi na kosovskom mitu. Ona je od srpskog korijena, stabla i ploda, i to je notorna istorijska istina, koju srećom, većina njenih građana zna i prihvata za svoju, a valjda, najoriginalnije naše zajedništvo i istovjetnost sa braćom iz Srbije dokazuje i tradicionalna, istorijska crnogorska kapa, koja simbolizuje krv prolivenu na stradalnom Kosovu, korotni „vijenac“ za izgubljenom državom u boju na polju Kosovu, ali i devet braće Jugovića – kazao je Krković, napominjući kako Udruženje radnika umjetnika Srbije i Crne Gore upravo baštini zajedničke vrijednosti naroda dvije države.
Primajući simbolično bojno koplje i zvanje vojvode, Komen Vuković je kazao da mu priznanja mnogo znače i da se osjeća uzbuđeno i uzvišeno.
– Od srca zahvaljujem Udruženju radnika umjetnika Srbije i Crne Gore koje je vrednujući moje pregalaštvo i umjetnički rad našlo za shodno da mi uruči ovako vrijedna priznanja, na koja sam izuzetno ponosan – rekao je Vuković. Na dobijenim titualama duhovnih vojvoda zahvalili su biranim riječima i Ranko Pavićević i Dragan Marković.
Radojko Solujić, predsjednik Udruženja radnika umjetnika Srbije i Crne Gore, slikar i poslednji milanovački kovač, pozdravljajući laureate, podsjetio je da je organizacija na čijem je čelu jedina na svijetu ove vrste.
Istraživali smo i nismo našli nigdje na planeti da postoji udruženje koje je slično našem, a da okuplja radnike svih zvanja koji se bave umjetnošću.
Kao takvima nam je još veća čast da možemo uručiti zaslužene nagrade članovima i prijateljima našeg udruženja koji žive i stvaraju u Crnoj Gori – kazao je Solujić. Nakon svečanog dijela programa i dodjele priznanja, uslijedilo je druženje pjesnika i umjetnika, uz kazivanje stihova, pjesmu i muziku tamburaškog orkestra restorana „Akustik“.
M. Jovanović
Vojvotkinja iz Zete
Slavka Klikovac, čestitajući nagrade četvorici stvaralaca iz Crne Gore, kazala je da se ne sjeća veće ushićenosti u životu od one koju je doživjela kada je prije godinu dana, takođe na svečanosti u Sutomoru, dobila zvanje duhovne vojvotkinje.
Time sam postala prva žena vojvotkinja u Crnoj Gori. Zahvaljujući tom priznanju sam toliko lebdjela da sam sebe u trenutku zamislila sa sabljom u ruci, na konju, kako „pariram“ Kučima, koji se s pravom diče svojim vojvodom Markom Miljanovim, dok mi Zećani nismo imali svog vojvodu – kazala je, pomalo u šali, Klikovac, pozdravljena burnim aplauzom.